Vino ljubavi

Zavodnički je,
tako opojno
sa puno lijepog okusa.
Sam miris tako dobro
izaziva misli
na opuštenost,
na relaksirajuće talase…
podsjeća na ljubav.
Daje živahnost duha
i osmjehe.
Piti vino i biti u ljubavi
daje finu kompoziciju
rastućih osjećaja.
Čin nazdravljanja
skuplja poglede
i ubire prinos
čaše ka usnama,
koje potom imaju
osjetni dodir sa vinom,
vodič do misli, do okusa,
pomaže da osjet dođe
do samog mozga
gdje se kasnije susreću i opijaju
zajedno sa tom tekućinom.
Vino preplavljuje usta
i pretače se,
i kaplje niz usta,
niz bradu, vrat
i klizi između grudi…
i mali milion istih takvih kapljica.
Vino kao za susret dviju osoba,
kao za spoj dviju duša,
bitan je u samom kosmosu.
Za susret dvoje ljudi,
što su se našli i spojili
uz taj čarobni napitak,
koji ih je zvao
i omogućio da se sretnu
i pogledaju,
da se dodirnu
i da osjete
pravi okus ljubavi.
Spoznavši na kraju
taj okus,
kapljica vina odvela ih je
do mislilačke tačke i utopila sa njom.
Sjedinili su se i postali dio vina.
Bili su dve kapljice
koje su jedna za drugom
polako tragale
i nalazile se negdje
u nekoj udolini
gdje bi se stapale
jedna u drugu
i bivale dugo,
dugo zajedno.

Daliborka Pešut Mandić, Kanada