Dok Dretulja čeka Vrnjiku

Kroz visoke i strme stijene
Probijaju se brzaci Dretulje
Koji pozivaju zvijezde lijene
Da zajedno putuju niz grane ogoljele.

Teku talasi rijeke
I krče put kroz grane, dok se ogrću rosom
Jutarnje svježine meke
Čekajuci da ih priroda obgrli svojom kosom.

U toj beskrajnoj noći
Gdje se paukova mreža na sjaju mjeseca ogleda
Dretulja čeka Vrnjiku kada će poteći
I da zajedno krenu u susret novih pogleda.

Daliborka Mandić Pešut, Kanada

2008. godina