Reply to comment

Povedi me tamo
U šaroliko cvjetno polje
Gdje se poj ptica čuje samo
I gdje će duši biti bolje.

Povedi me putem kamenitim
Gdje sam kao djete prolazila često
da se sretnem sa ljudima plemenitim
I opet nađem svoje mjesto.

Povedi me u beskrajno praskozorje
Gdje tišina dobuje
Tamo gdje su svježe zore
I dok trava čeka rosu da se s njom obuje.

Povedi me u šumu borovu
Tamo iza, čeka me duga
Dok ti pričam priču ovu
U srcu me slama tuga.

Povedi me i do kuće bijele
One tamo odmah preko mosta
Gdje uspomene polako blijede
Al’ mi srce tu zauvjek osta.

Daliborka Pešut Mandić, Kanada

2008. godina