Reply to comment

Miris prošle godine
Gubi se.
Iskre slike sjećanja.
Bole…
Neopisivo mi nedostaje.
Bila je moja cjelina
Upotpunjeni dio
Kojeg više nemam.

Misli mi teku ka njoj,
Bila je tako predivno biće,
Staložena, vedra,
Uvijek nasmijana.
Zašto je otišla tako prerano?
Zašto mi toliko
Puno nedostaje?

Ovo proljeće
Mi je donjelo toliko sreće
Ali isto toliko i tuge.
Miris proljeća nije svugdje isti.
To proljeće je bilo
Obojano jedinstvenim bojama.

Na ovaj datum prošlogodišnji,
Bili smo se smijali, pričali, zezali se,
Da bi mi od tog istog datuma,
Ove godine ostale suze,
I samo sjećanja koja bole
I bez kojih ne mogu
Da živim.

Daliborka Pešut Mandić, Kanada

2008. godina